Vožnja po kiši je najopasnija u prvim minutima pljuska, posebno posle dužeg suvog perioda, kada se prašina, gumene čestice i tanak sloj ulja na asfaltu mešaju sa prvim kapima i prave klizavu foliju pre nego što kiša stvarno ojača. Najveći deo iznenadnih gubitaka kontrole i akvaplaninga dešava se upravo tada, kad vozač još vozi brzinom i navikom sa suvog puta.
Kad kiša ojača i voda počne da se zadržava na kolovozu, javlja se opasnost koju vozači često prepoznaju tek kad se već dogodi: volan odjednom postane lagan, zvuk motora se pojača, a auto kao da pliva umesto da se kotrlja po asfaltu. Britanski RAC i AA to objašnjavaju gotovo identično: akvaplaning nastaje kada se između gume i površine puta stvori sloj vode dovoljno debeo da potpuno prekine kontakt, pa vozilo doslovno klizi po vodi umesto da se oslanja na asfalt.
Ukratko
- Akvaplaning nastaje kada sloj vode između gume i puta prekine kontakt sa asfaltom, kako objašnjavaju RAC i AA.
- Znaci da se to dešava: lagan volan, pojačan zvuk motora, bočno klizanje vozila, otežano kočenje.
- Zlatno pravilo: skinuti nogu sa gasa, ne kočiti naglo, držati volan pravo i isključiti tempomat, potvrđuju sva tri izvora.
- Zaustavni put na mokrom putu može biti i duplo duži nego na suvom, upozorava RAC.
- Dubina šare gume direktno utiče na rizik: zakonski minimum u Velikoj Britaniji je 1,6 milimetara, a stručnjaci preporučuju veću dubinu za kišu.
Šta se zapravo dešava kad auto zapliva
Guma je napravljena da vodu izbacuje kroz žljebove šare dok se kotrlja preko kolovoza. Kada na putu ima više vode nego što žljebovi stignu da isteraju, prednji deo gume počinje da se podiže na tankom sloju vode umesto da ostane u kontaktu sa asfaltom, objašnjava britanski magazin Auto Express. U tom trenutku volan gubi otpor jer prednji točkovi više ne upravljaju pravcem kretanja nego klize po površini. RAC dodaje da se to najčešće prepoznaje po iznenadnom porastu obrtaja motora, jer točkovi koji ne dodiruju put gube opterećenje i lakše se obrću, i po osećaju da se auto blago zanosi u stranu, efekat koji vozači često opisuju kao “riblji rep”. AA uz to navodi i treći znak, lampicu kontrole trakcije koja počinje da treperi čim elektronika registruje da se točak okreće brže nego što bi trebalo za brzinu vozila.
Pet poteza koji odlučuju: zlatno pravilo za akvaplaning
Sva tri izvora, RAC, AA i Auto Express, slažu se oko iste sekvence poteza kad auto počne da klizi po vodi, iako je prva reakcija većine vozača potpuno suprotna. Instinkt je da se nagazi kočnica, ali to je upravo ono što povećava rizik od potpunog gubitka kontrole, jer točkovi koji ne dodiruju asfalt ne mogu ni da uspore vozilo ni da ga usmere.
- Skinite nogu sa gasa, polako i bez naglog pokreta.
- Ne dodirujte kočnicu dok se vozilo samo ne uspori.
- Držite volan pravo, bez korekcija u stranu.
- Isključite tempomat čim primetite da je put mokar, pre nego što dođe do klizanja.
- Sačekajte da osetite da je volan ponovo otežao, znak da su gume povratile kontakt sa putem, pa tek onda blago kočite.
Pažnja Nikad nemojte naglo kočiti ili naglo okretati volan dok auto klizi po vodi. Nagla reakcija često pretvori kratak klizav trenutak u potpuni zanos vozila čim gume ponovo uhvate asfalt.
Kada je rizik najveći: brzina i dubina vode
Podaci proizvođača guma Pirelli, na koje se poziva RAC, pokazuju da vozila koja se kreću ispod 35 kilometara na čas obično zadržavaju dovoljno prijanjanja čak i kada na putu ima nekoliko centimetara vode. Iznad te brzine rizik raste naglo. AA navodi konkretniji prag: svega par centimetara vode na kolovozu može izazvati akvaplaning već pri brzini od oko 80 kilometara na čas, brzini kojom se redovno vozi auto-putem ili magistralom čak i po kiši. Razlika u ove dve procene pokazuje koliko profil puta, tip gume i protok vode menjaju prag rizika od slučaja do slučaja, ali poruka oba izvora je ista: što je brže, to je tanak sloj vode opasniji. Auto Express dodaje da pritisak u gumama ima podjednaku ulogu kao i brzina, jer potpumpana ili ispumpana guma menja oblik kontaktne površine i otežava odvođenje vode baš onda kada je to najpotrebnije.
Zašto je šara gume presudna
Šara gume postoji upravo zato da vodu izbaci ispod gume pre nego što se nakupi. Auto Express objašnjava da žljebovi u gumi deluju kao kanali kojima voda otiče sa kontaktne površine, a kada je šara istrošena, ti kanali postaju plitki i ne stignu da isprazne vodu na vreme. Zakonski minimum dubine šare u Velikoj Britaniji iznosi 1,6 milimetara, dok Srbija ima sopstveni prag propisan važećim saobraćajnim pravilima, ispod kog je vozilo tehnički neispravno za dalju upotrebu. Oba britanska izvora ipak upozoravaju da zakonski minimum nije dovoljan za bezbednu vožnju po kiši, bez obzira na tačnu vrednost praga. AA preporučuje dubinu od najmanje 3 milimetra za vlažne uslove, dok Auto Express navodi barem 2,5 milimetra za zimsku vožnju kao razumnu granicu posle koje vredi razmišljati o zameni guma.
| Granica | Vrednost | Izvor |
|---|---|---|
| Zakonski minimum u Velikoj Britaniji | 1,6 milimetara | AA, Auto Express |
| Preporuka za vlažne uslove | 3 milimetra i više | AA |
| Preporuka za zimsku vožnju | 2,5 milimetra i više | Auto Express |
Zaustavni put se duplira, razmak mora da prati
RAC u oba svoja teksta ističe istu brojku: zaustavni put na mokrom kolovozu može biti najmanje dvostruko duži nego na suvom, jer gume sporije uspostavljaju puno prijanjanje i voda produžava put kočenja. Praktična posledica tiče se razmaka od vozila ispred: RAC savetuje da se uobičajeni razmak od dve sekunde po suvom vremenu produži na najmanje četiri sekunde kada pada jaka kiša. Na auto-putu to znači desetine metara više prostora nego što vozač inače ostavlja, i upravo taj dodatni prostor daje vremena da se na akvaplaning reaguje skidanjem gasa umesto paničnim kočenjem u poslednjem trenutku.
Tempomat isključite čim krene kiša
RAC i AA posebno upozoravaju na tempomat kao opasnost koja je specifična za kišu. Kada se uključeni tempomat sretne sa akvaplaningom, sistem nastavlja da održava zadatu brzinu i gura motor da ubrza točkove koji više ne dodiruju put, umesto da ih automatski uspori kao što bi uradila noga vozača koja oseti klizanje. To produžava trenutak gubitka kontrole i otežava povratak prijanjanja. Preporuka iz oba izvora je ista: tempomat treba isključiti čim se na putu pojavi stajaća voda ili jača kiša, a ne tek kada se već oseti klizanje pod točkovima.
Zašto je tempomat rizičan po kiši Tempomat ne oseća gubitak prijanjanja. Dok vozačeva noga automatski reaguje na klizanje popuštanjem gasa, elektronski sistem i dalje pokušava da održi zadatu brzinu, što akvaplaning može produžiti umesto da ga skrati.
Svetla i vidljivost dok pljusak ne prestaje
RAC savetuje da se po jakoj kiši uvek koriste oborena svetla, bez obzira na doba dana, kako bi vozilo bilo vidljivo vozačima koji dolaze iz suprotnog pravca i onima koji ga prestižu. Isti izvor upozorava da zadnja svetla za maglu u takvim uslovima treba izbegavati dok vidljivost nije ekstremno loša, jer njihov intenzitet prekriva svetlo kočionih svetala i vozaču iza otežava da proceni kada auto ispred usporava. Dodatni rizik dolazi od vozila koja prolaze velikom brzinom i podižu vodenu maglu iza sebe, pa RAC savetuje da se razmak od takvih vozila dodatno poveća i da se, ako vlaga zamagli vetrobran, odmah uključi ventilacija ili klima umesto da se vozač oslanja samo na brisače.
Deonice kod nas gde voda najčešće iznenadi
Isti obrazac koji opisuju britanski izvori prepoznaje se i na domaćim putevima, samo na specifičnom terenu. Ravni potezi auto-puta kroz Vojvodinu i druge nizijske delove zemlje imaju manji prirodni pad kolovoza nego brdoviti tereni, pa se voda posle jačeg pljuska sporije povlači i duže ostaje u tankom sloju preko cele trake. Kolotrazi koji nastaju od teretnog saobraćaja na istim trakama dodatno pogoršavaju stvar: udubljenja koja kamioni istroše u asfaltu tokom godina postaju prirodni kanali u kojima se voda zadržava i posle prestanka kiše, često baš u traci kojom vozač najčešće vozi. Ko drži desnu traku na takvoj deonici često ulazi u dublji sloj vode nego što očekuje, dok je leva traka, iako brža, ponekad suvlja jer je manje opterećena teretnim vozilima. U takvim uslovima vredi, ako je bezbedno i ne ometa druge učesnike, blago pomeriti putanju unutar trake ka delu kolovoza gde se voda manje zadržava, isti princip koji AA opisuje kao vožnju bliže sredini puta gde je sloj vode obično tanji nego uz ivicu.
Česta pitanja
Da li je akvaplaning moguć i pri maloj brzini?
Manje verovatno, ali nije isključeno. Prema podacima Pirellija koje navodi RAC, vozila ispod 35 kilometara na čas obično zadržavaju dovoljno prijanjanja i u nekoliko centimetara vode, ali duboka kolotraga, istrošena šara ili velika lokva mogu izazvati akvaplaning i pri nižoj brzini.
Šta ako se akvaplaning dogodi u krivini?
Pravilo ostaje isto: skinuti nogu sa gasa i držati volan što pravije u odnosu na pravac kretanja vozila, bez naglih korekcija. AA posebno upozorava da nagao pokret volanom dok gume nemaju kontakt sa putem često izazove zanos čim gume ponovo uhvate asfalt.
Da li zimske gume pomažu protiv akvaplaninga?
Delimično. Auto Express navodi da zimske gume imaju dublju i gušću šaru koja brže odvodi vodu, pa pomažu po istom principu koji važi i za letnje gume u dobrom stanju, ali presudna je dubina šare i brzina vozila, a ne sezonska namena gume.
Kada je bezbedno ponovo ubrzati posle akvaplaninga?
Tek kada se oseti da je volan ponovo otežao i da vozilo reaguje na najmanji pokret upravljača, znak da su gume ponovo u punom kontaktu sa asfaltom. Tek tada, prema uputstvu RAC, sledi blago i postepeno kočenje ili ubrzanje, nikako naglo.
Izvori
- RAC: Understanding aquaplaning (https://www.rac.co.uk/drive/advice/winter-driving/understanding-aquaplaning/)
- RAC: Driving in heavy rain (https://www.rac.co.uk/drive/advice/winter-driving/driving-in-heavy-rain/)
- The AA: What is aquaplaning (https://www.theaa.com/breakdown-cover/advice/what-is-aquaplaning)
- Auto Express: What is aquaplaning and how to avoid it (https://www.autoexpress.co.uk/tips-advice/100730/what-aquaplaning-and-how-avoid-it)



